Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

18. 01. 2010.

Rolada s korama od sira

Blog-druženje , koje je pokrenula Monsoon s bloga Dalmacija down under se nastavlja. U siječnju 2010. domaćica je Nada s bloga Just good food, a za temu je odabrala sir.

Evo i mojeg doprinosa zadanoj temi: ) ovu roladu uvijek radim odokativno, ne znam imam li gdje zapisan kakav recept. Napisat ću varijantu koju sam ovaj put radila.

Recept je kratak da kraći ne može biti: narezani sir se u slojevima slaže na lim, zagrije se u pećnici, ohladi, premaže nadjevom, zarola i gotovo. Dakle, recept se može sažeti u jednoj rečenici, ali ja ću se potruditi da to rastegnem u nedogled, barem na dvije A4 stranice: )))

Image and video hosting by TinyPic

Kora
oko 600 g Gaude (ili nekog drugog masnijeg sira, npr. Edamer)

Nadjev (po želji)
360 g krem sira Zdenka (tj. 2 okrugle kutije)
1-2 žlice kiselog vrhnja
200 g (tvrdog) sira; u nadjev možete dodati sir kakav god hoćete; može Feta, ali može i kačkavalj ili neka sasvim druga vrsta sira
250 g na kocke narezane, kratko blanširane crvene, žute i zelene paprike
2 češnja češnjaka
nasjeckano začinsko bilje
sol, papar
kiseli krastavci (ili masline...)



Količina sira za koru ovisi o tome koliko debelu koru želite i koliko veliku roladu želite, tj. koliko gladnih usta morate nahraniti.
Čitala sam negdje da nije svaki tvrdi sir pogodan za izradu kore, tj. da su najbolji Gauda i Edamer. Ja se držim Gaude, nisam probala raditi roladu s drugim sirevima.

I količina nadjeva može varirati, ovisno o tome želite li koru sasvim tanko premazati nadjevom, ili, ko´ ja, volite 2 prsta debeo nadjev: )))



Sir narežete na tanke ploške.
Ja dam da mi ih narežu u trgovini jer nemam volje to doma sama rezuckati.

Zatim, lim za pečenje obložite papirom za pečenje i na njega posložite narezane ploške sira, jednu do druge, da se svugdje malo preklapaju. Na taj sloj sira opet složite barem još jedan sloj takvih narezanih ploški sira. Broj slojeva ovisi o tome koliko debelu koru želite: ja obično stavljam dva sloja, jedan mi se čini pretanak, ali to ovisi i o tome koliko debelo su ploške narezane.

Image and video hosting by TinyPic


Mala digresija: npr. u Zagrebu u Kauflandu režu tako tanke šnite sira da doslovno vidite kroz njih; kad doma razvlačim koru za burek ili nešto slično, kao uzor uzmem si šnitu sira iz Kauflanda, jer nešto tako tanko u životu nisam vidjela. Kad koristim sir iz Kauflanda za ovu roladu, obavezno stavim po 3-4 sloja ploški sira.
Volim kako režu sir u Konzumu, i sada sam koristila narezanu Gaudu iz Konzuma, stavljala sam šnite u dva sloja, potrošila sam oko 600 g sira. Nisam radila koru veličine lima za pečenje, nego nešto manju: 36 cm x 28 cm.

Zagrijte pećnicu na 150 stupnjeva i stavite lim sa sirom. Zagrijte sir da se tek lagano rastopi, tj. da omekša dovoljno da se preklopljeni rubovi šnita «slijepe» i «povežu». – ja sam ovaj put to «pekla» 6 min.

Dobivenu koru od sira ostavite da se ohladi.
Kad je sir hladan, trebali biste imati jedan veliki "sirni pravokutnik" (narezane šnite sira na preklopljenim rubovima su se slijepile i sve se drži zajedno).

Netko običava zagrijati pećnicu na 100, netko na 150, netko na 180 stupnjeva. Ja ju obično zagrijem na 150 stupnjeva i onda «pečem» taj sir oko 5 min. – ali to ovisi o vrsti sira, o tome kako je debelo narezan, te koliko slojeva šnita ste naslagali jednu na drugu. Sir treba izvaditi iz pećnice prije nego se pojave mjehurići (tj. kad se pojave prvi mjehurići, odmah van iz pećnice) - sir se ne smije napuhati i zapeći – treba se samo lagano rastopiti da se šnite međusobno slijepe.


Dok se sir hladi, pripremite nadjev: krem sir izmiksajte da se da razmazivati, po potrebi dodajte kiselo vrhnje. U smjesu umiješajte i oko 200 g sasvim sitno narezanog sira (po želji), blanširanu papriku, nasjeckani češnjak i začinsko bilje pa sve začinite solju i paprom.

Možete koristiti nadjev kakav god želite (sirni namaz, majoneza, pašteta, kuhana jaja, masline, šunka, salama, svježe, konzervirano ili kuhano povrće…). Trebalo bi voditi računa o tome da nadjev treba biti dovoljno čvrst da se rolada može lijepo rezati.
Kao nadjev najviše volim Francusku salatu, ali obavezno joj dodam želatinu, jer kad nema želatine meni narezane šnite nikad ne izgledaju onako lijepo kao kad je u Francuskoj želatina.


Smjesu ravnomjerno razmažite na ohlađenu sirnu koru, na jedna rub možete staviti npr. kisele krastavce (ili masline…).

Image and video hosting by TinyPic

Koru čvrsto narolajte pomoću papira.

Image and video hosting by TinyPic

Mjesto spoja okrenite prema dolje i roladu stavite u hladnjak, barem na 2 sata, može i duže.


Ohlađenu roladu tankim oštrim nožem narežite roladu na ploške debljine oko 1 cm.


Osim ove varijante s rastapanjem ploški sira u pećnici postoje, koliko ja znam, još dvije varijante (koje ja nisam isprobala). Jednu od tih varijanti nisam isprobala jer mi je "prezahtjevna": komad sira (cijeli; količina ovisi o tome koliko veliku koru želite) stavi se u plastičnu vrećicu i dobro zatvori i onda se u uroni u kipuću vodu: sir treba omekšati da se pomoću valjka da razvaljati u pravokutnu koru; pritom treba paziti da se sir ne rastopi previše, tj. da ne bude tekuć (treba paziti na vrijeme kuhanja, a to ovisi o vrsti sira, veličini komada…, a onda taj sir još treba i razvaljati valjkom – meni je to "prekomplicirano").
Drugu varijantu nisam isprobala jer ne raspolažem potrebnim kuharskim utenzilijama: sir se rastapa u mikrovalnoj, a ja ju nemam.



Uspjela sam! Rastegnula sam ovaj post na barem dvije A4 stranice: ))))





.

16. 01. 2010.

Gužvaricina djeca by vlastuljak

Kad sam vidjela ovaj recept za Gužvaricinu djecu, privukao me zbog načina pripreme. Ok, nije to sad baš neka ekstravagantna priprema; ali eto, nikad nisam radila takvo dizano pecivo koje se ispeče gotovo do kraja, pa se prelije mlijekom i onda vrati u pećnicu da bi se posve ispeklo. Naravno da mi je bilo jasno da će tijesto upiti mlijeko (i ulje koje se na početku ulije u posudu), ali nisam si mogla zamisliti kako izgleda taj finalni proizvod. I morala sam probati: ) iako uopće ne volim slatka dizana tijesta (slana obožavam!). Od slatkih peciva volim jedino buhtle s čokoladom: i to obično prepolovim buhtlu i pojedem čokoladni dio i onda se još pola sata bavim tim slatkim kruhom koji mi je ostao u ruci, a taj kruhasti dio često završi i u smeću. Ipak, osim buhtli s čokoladom (onima s pekmezom niti ne prilazim!) volim slatko tijesto nadjeveno pudingom ili nekim voćnim nadjevom (ali uglavnom pojedem nadjev, a tijesto ostane: ))))

Radila sam već dizana peciva s nadjevom od šećera i cimeta i nisu mi bila nešto posebno. Ali ovo pecivo mi se svidjelo. To zapravo niti nije klasično pecivo, sviđa mi se što je odozdo pomalo sočno, karamelasto (inače ne volim karamelu, ali ovo mi odgovara jer nije jako karamelizirano, to je više kao neka «tečnost»).

Kad sam prvi put radila ove ružice, sama sam se sebi čudila koliko su mi bile fine. Ne treba ih ni rezati, laganim pritiskom se odvajaju jedna od druge, a ne zalijepe se ni za posudu, bez problema se vade van.
Pečene ružice već sam i zamrzavala i odlične su i kad se odmrznu.

Ovaj put radila sam pola mjere iz navedenog recepta (500 g brašna itd.) jer su svi oko mene podlegli epidemiji raznoraznih dijeta. Ali ja se nedam (na dijetu: ) veće su šanse da me uhvati epidemija (pandemija:) svinjske gripe, nego epidemija postprazničnih dijeta: )))

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
1 kg oštrog brašna
1 (40 g) kocka kvasca (ili 2 vrećice suhog kvasca)
1 jaje
sol, šećer
100 ml mineralne vode
mlako mlijeko

Nadjev
500 g šećera
5 vrećica cimeta (ukupno oko 50 g)
ulje

Preljev
500 ml mlijeka
6 žlica šećera


U malo toplog mlijeka natrgajte kvasac i dodajte malo šećera. Ostavite na toplom da nabubri.
U posudu stavite brašno pa dodajte uzašli kvasac i sve ostale sastojke i zamijesite mekano tijesto.
Ja sam koristila suhi kvasac i sve sam odjednom stavila u posudu i zamijesila.

Tijesto ostavite na toplom, pokriveno, da se digne.

Za nadjev, pomiješajte šećer s cimetom.

Dignuto tijesto na pobrašnjenoj podlozi razvaljajte u pravokutnik. Premažite ga uljem i ravnomjerno ga posipajte šećerom s cimetom.
Image and video hosting by TinyPic

Tijesto narolajte i narežite na 4-5 cm duge komade.
Image and video hosting by TinyPic

U posudu za pečenje ulijte oko 150 ml ulja i okomito (prerezana strana prema gore, tj. dolje) slažite narezane komade jedan do drugog, malo ih nagurajte.
Image and video hosting by TinyPic

Posuda bi trebala biti šira od ove moje. Ja nemam odgovarajuću posudu za pečenje, tj. imam posude većih dimenzija, ali nisu dovoljno visoke, sve su nekakve plitke, stranice su im maksimalno 3-4 cm visine. I zato uvijek te neke pužiće/ružice od pola kile brašna pečem u ovoj posudi, iako nije idealna: ružice nemaju jednake šanse za rast i razvoj: )))) Promjer ove moje posude je 22 cm, a stranice su visoke 10 cm (posuda ne treba biti baš tako visoka, ali malo nižu nemam, imam samo one spomenute jako niske).


Pripremljene ružice stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.

U međuvremenu zakuhajte mlijeko sa šećerom i nakon otprilike 40 min. kad su ružice gotovo pečene prelijte ih vrućim mlijekom (važno je da i ružice i mlijeko budu vrući!). Odmah ih vratite u pećnicu i pecite još 10ak min. na 200 stupnjeva.

Pečene ružice ostavite da se malo ohlade. Poslužite tople ili hladne.

14. 01. 2010.

Vegancuska salata

Ovo nije ništa drugo nego veganska (tzv.) Francuska salata, ali to je predugačak naziv, pa sam ga skratila: ))) Nisam sigurna koliko je opravdano ovu Vegancusku salatu nazivati Francuskom salatom, to je ista stvar kao i veganezu nazivati majonezom.

Volim klasičnu Francusku salatu s majonezom od jaja, iako nisam ljubitelj majoneze (zapravo, volim ju jedino u Francuskoj salati; nemam običaj jesti majonezu kao namaz, umak, itd.). Tijekom svojih brojnih eksperimentalnih faza, iz znatiželje, osim recepata za majoneze od jaja, isprobavala sam i recepte za vegetarijansko-veganske majoneze.
Najprije sam isprobala nekakva dva recepta za nešto što se zove «majonezu od mlijeka i ulja». Meni se taj finalni produkt nije nikako sviđao. Meni je to izgledalo kao da sam u čašu nalijala ulje i mlijeko i to začinila: ((((

Onda sam isprobavala nekakvu «majonezu od sojinog sira» tj. tofua, tzv. tofunezu. To je bilo u redu, ali nije me baš nešto posebno oduševilo.

Prije par godina na red za isprobavanje je došla i «majoneza od sojinog brašna». I mogu reći da me se, u usporedbi s ovim ostalim spomenutim varijantama, ta «majoneza» čak i svidjela. Naravno da to nije isto kao i majoneza s jajima, ali među tim vegansko-vegetarijanskim majonezama iz kućne radinosti, ta brašnasta majoneza meni je definitivno najbolja.


Veganeza od sojinog brašna

2 žlice sojinog brašna (ne na vrh pune žlice, nego ravne; sveukupno oko 40 g brašna)
oko 5 žlica hladne vode
oko 200 ml biljnog ulja
limunov sok ili ocat
oko 1 čajna žlica senfa
sol, papar


U lončić stavite brašno i polako dodavajte vodu miješajući pjenjačom da se smjesa ne zgruda. Uključite štednjak i na laganoj vatri zagrijavajte smjesu i onda ju sasvim kratko prokuhajte da se lagano zgusne, pritom ju stalno miješajte pjenjačom i pazite da ne zagori (budući da se radi o maloj količini smjese, proces nije dugotrajan).

Zgusnutu smjesu maknite s vatre i polagano, u mlazu, dodavajte ulje, stalno miješajući pjenjačom da dobijete glatku smjesu.
Začinite limunovim sokom ili octom, senfom, te solju i paprom – da bi veganeza okusom podsjećala na «pravu majonezu».
Ja sve te «začine» dodajem postupno i po nekoliko puta, malo ovog, pa malo onog, pa opet malo ovog – da budem zadovoljna okusom :)

Ako želite nešto laganiju varijantu, možete na kraju dodati i koju žlicu kiselog vrhnja (ako ste vegan, onda sojinog ili zobenog, a ako niste vegan možete dodati i kravlje); ja nemam običaj to dodavati.


Dobivenu veganezu možete koristiti kao namaz za sendviče, kao umak…, a možete napraviti i Vegancusku salatu: )))


Ja u ovu salatu nisam stavila kuhana jaja, jer je to veganska varijanta, ali možete ih dodati. Možete dodati i sve ono što inače stavljate u Francusku salatu: šunku/salamu (ja to ne stavljam jer sam poklonik vegetarijanske prehrane), možete dodati i jabuku (nju nikad ne stavljam jer meni se ta jabuka nikako ne slaže s drugim sastojcima u salati).


Vegancuska salata

Image and video hosting by TinyPic

oko 450 g mrkve, graška i krumpira
2-3 kisela krstavca
sol, papar
+
veganeza iz prethodnog recepta (u spomenutom receptu dobije se oko 250 ml veganeze)


Znate postupak: krumpir i mrkvu očistite/operite/narežite na kocke i skuhajte; grašak također skuhajte.

Kuhano povrće isperite hladnom vodom i ostavite da se dobro ocijedi.

Ohlađenom povrću dodajte narezane kisele krastavce i veganezu pa začinite solju i paprom.

Ako želite «laganiju» varijantu možete dodati i koju žlicu vrhnja (kravljeg, sojinog, zobenog…).

12. 01. 2010.

Bakina pita od griza

Ovo je jedan od famoznih recepata iz mamine bilježnice. Da sam unijela post koji pišem već duže vrijeme, a koji se tiče mamine bilježnice i maminih recepata, znali biste zašto je ovo jedan od famoznih recepata. Ali spomenuti post već duže vrijeme čeka među Skicama, i još nije gotov.
Ukratko: nisam na «ti» s receptima iz mamine bilježnice jer mudrost maminih bilježnica mogla bi se sažeti ovako: Sve ono što ne piše (a takvih stvari ima puno), podrazumijeva se samo po sebi, a ono što piše, ionako nije točno.
Tako je i s ovim receptom.

Za ovaj recept u toj famoznoj bilježnici navedeni su samo sastojci, od postupka ni «p». Ne piše ni koliko kora treba ispeći: nakon konzultacija s mamom saznala sam da trebaju biti 4 kore. Ne piše ni kojim redosljedom se redaju kore, pekmez i krema - to mi je mama morala objasniti.
Osim toga, u receptu se nigdje ne spominje koja vrsta pekmeza je potrebna, iako moja mama tvrdi da to mora/treba biti pekmez od marelica. Ali ove godine nemamo pekmeza od marelica, pa je mama rekla da stavim pekmez od višanja.
Nadalje, u tom receptu čokoladna glazura ne spominje se niti jednim slovom, ali «podrazumijeva se» da se na kolač stavlja glazura. Kolač je naime dan i pol bio bez glazure, i moja mama ga je bojkotirala – i onda sam išla stavljati glazuru. Dakle, glazura nije iz maminog/bakinog recepta, tj. nije tradicionalno-originalna (jer u receptu ni ne piše da se na kolač stavlja glazura); upotrijebila sam glazuru koju često stavljam na kolače.

Prema sjećanjima moje mame (koja je ovu pitu zadnji put radila prije otprilike 25 godina), kore bi trebale biti debele, ona ih je pekla u napola manjem limu, nego ja sada, i ta pita je uvijek bila visoka – ja to nisam znala i svojski sam se trudila razvaljati kore da budu što tanje, zato je moja pita, u usporedbi s maminim sjećanjima na pitu, niska.
Moje 4 kore bile su dimenzija, otprilike, 40 cm x 30 cm i pekla sam ih na preokrenutom limu od pećnice.
Ostavljam vam «na dušu» koliko debele/tanke kore želite (kao i broj kora).

U receptu ne piše koliko brašna je potrebno, citirat ću što piše: «malo brašna, spram potrebi». Pogotovo mi je fascinantna ova riječ «malo»: ja sam najprije stavila 400 g brašna, ali smjesa je bila gnjecava, i onda sam nastavila postupno dodavati brašno i na kraju sam ga potrošila više od pola kile. Možda ne bi bilo loše smanjiti količinu mlijeka.
Da ne bi bilo zabune: pitala sam mamu treba li najprije pokušati zamijesiti tijesto bez mlijeka, pa tek onda, prema potrebi, dodati maksimalno 150 ml mlijeka. Mama je to kategorički zanijekala i odgovorno tvrdi: u posudu treba staviti baš sve sastojke i onda dodavati toliko brašna, koliko je porebno da se zamijesi tijesto.

E da, ovo je navodno jako staaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaari recept koji je sredinom prošlog stoljeća bio vrhunska delicija na svadbama i sličnim slavljima u mojem selu. Prije nije bilo današnjih kremastih kolača, najbliže tome bile su Mađarica, Karamel pita, ovakve Pite od griza i eventualno još pokoja «prhka pita». Za svečana slavlja su se uglavnom pekli razni suhonjavo-sitni kolači (kiflice), mramorni kolači, gibanice od dizanog tijesta (orehnjača, makovnjača) i spomenute pite s prhkim korama. Ok, ni danas se za (velika) slavlja ne peku neki jako kremasti kolači jer se javlja problem transporta, "skladištenja" itd.; (jako) kremasti kolači pogodni su jedino za (manja) kućna slavlja.

Moja mama je ovaj recept naslijedila od svoje mame (moje bake), nemam pojma tko je recept izmislio ni koliko je star. U originalu, koristio se putar, ja koristim margarin, maslac ne volim. Spominjala sam već u nekim postovima da mi se nikada nije dogodilo da bi mi neki kolač bio presladak i obično u kreme dodam duplo više šećera, nego se u receptu navodi. U ovom receptu, meni su one 3 žlice šećera smiješne, meni krema nije dovoljno slatka.
U kremu, navodno, ide malo šećera, zato što se svaka kora premazuje pekmezom: budući da sam prvi put radila ovaj kolač nisam povećavala količinu šećera u kremi - i svi koji su ga probali tvrde da je dovoljno sladak.
Ja očito imam zakržljale okusne pupoljke; i da ponovno radim ovu kremu, svakako bih odmah u startu stavila više šećera, ili bih barem na kraju u nju umiksala šećer u prahu. Iako, kako rekoh, svi tvrde da je taj kolač dovoljno sladak, a i moja mama ističe da ni ona ni baka nikad nisu povećavale količinu šećera u kremi.

Inače, ne volim takve slojevite pite i zato ih rijetko radim. Baš škicam ovomjesečnu temu Kuvarijacija, i to definitivno nije kolač po mojem ukusu, uopće me ne mami na isprobavanje. Možda bi bilo dobro da ga probam napraviti jer u mojoj okolini takve slojevite pite dobro kotiraju. Ali brine me krema od vrhnja: jednom sam radila tortu za koju su se kore premazivale kiselim vrhnjem pomiješanim sa šećerom – teško je opisati taj okus: ne znam jeli to bilo bolje gorko, kiselo ili bljutavo (i nikoga nije oduševilo). No, o tom potom.

Meni se ti kolači (Karamel pita, Griz pita, Mađarica, Medena pita…i slične pite) ionako svode na isto: probaš jednu takvu pitu, probao si sve (iako su neke mekše, neke tvrđe, neke suše – ali nema sad tu neke, ne znam kakve, razlike da bih ja svaki put iznova morala probati Mađaricu: probala sam ju prije 15ak godina, znam kakvog je okusa i nemam potrebu jesti takve kolače).

Zato mi ide na živce kad me, prilikom posjeta rodbini, svim silama nastoje natjerati da probam Mađaricu. Pritom su im najčešći argumenti: «Ali mekana ti je!», «I taaaaaaaaaaaako je prhkaaaaaaaaaaaaaaaa!». Valjda polaze od pretpostavke da imam neka negativna iskustva sa suhim i tvrdim Mađaricama, ali meni se ti kolači ne sviđaju ni kad su mekani. Prema tome, uopće me ne zanima koliko je dotična Mađarica meeeeeeeeeeeekana i prhkaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.

Kad smo već kod toga, ja nemam pojma koja je razlika između Mađarice i Karamel pite. Navodno se kreme za obje pite baziraju na karameliziranom šećeru – i koja je onda razlika?
Iako, ja sam vidjela i puno krivih Mađarica s kremama od brašna/gustina… I u mojoj obitelji se od pamtivijeka radi kriva Mađarica: baka nikad nije karamelizirala šećer, pa to ne radi ni moja mama, a ni ja to nisam radila (onih par puta kada sam radila Mađaricu - a to mogu nabrojiti na prste jedne ruke).
Sjećam se da mi je na blogu ispod recepta za tu Mađaricu netko napomenuo da moja baka baš i nije bila neka kuharica jer nije karamelizirala šećer za kremu. Nemam potrebu braniti bakinu kuharsku čast, a u Mađarice se ionako ne razumijem (meni su to sve kolači na istu foru; probaš jedan, probao si sve) pa se definitivno nisam uvrijedila na taj komentar.

Nakon ovog mojeg unutarnjeg monologa, uspješno sam stigla i do Bakine griz pite, ne ulazim u to kakva je moja baka kuharica: )


Varijanta s 4 kore i pekemezom od višanja
Image and video hosting by TinyPic

Varijanta sa 6 kora i pekmezom od marelica
Image and video hosting by TinyPic

Kore
250 g margarina
150 ml mlijeka
1 prašak za pecivo
3 žlice šećera
brašno po potrebi (500-600 g)

Krema
1 l mlijeka
8 žlica pšenične krupice (griza)
3 žlice šećera
1 vanilin šećer
250 g margarina
+
pekmez (od marelica)

Glazura
120 g čokolade za kuhanje
70 g margarina/maslaca
2 žlice ulja
2 žlice vode
2 žlice šećera u prahu


Za kore, od svih sastojaka zamijesite tijesto. Tijesto podijelite na 4 dijela (ili više).

Jedan dio tijesta tanko razvaljajte i pomoću valjka premjestite koru na obrnutu stranu velikog lima (od pećnice); možete koristiti papiru za pečenje.
Koru stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 7 min., tj. da rubovi počnu lagano tamnjeti.

Na isti način ispecite ostale kore, stavljajte ih jednu na drugu i ostavite ih da se ohlade.

Za kremu, 300 ml mlijeka pomiješajte s grizom i obje vrste šećera. Ostatak mlijeka zakuhajte i dodajte smjesu od griza, kuhajte na laganoj vatri stalno miješajući, kad zakuha, prokuhajte koju minutu i maknite s vatre. Smjesu ostavite da se ohladi.

Mekani margarin kremasto izmiksajte pa mu, žlicu po žlicu, dodajte mlaki griz, stalno miksajući da dobijete glatku kremu.

Na pladanj stavite jednu ohlađenu koru i sasvim tanko premažite ju pekmezom.
Uzmite drugu koru i na posebnom pladnju premažite ju trećinom kreme. Sada tu koru s kremom pažljivo stavite na koru premazanu pekmezom; stranu s kremom okrenite prema dolje: na pekmez i lagano pritisnite. Tu koru odozgo tanko premažite pekmezom.
Uzmite treću koru i na posebnom pladnju premažite ju trećinom kreme. Tu koru s kremom pažljivo stavite na koru premazanu pekmezom; stranu s kremom okrenite prema dolje: na pekmez. Po toj kori odozgo tanko razmažite pekmez.
Uzmite četvrtu koru i na posebnom pladnju premažite ju ostatkom kreme i položite ju na prethodnu koru premazanu pekmezom: krema prema dolje i lagano pritisnite.
Tj. kolač se sastoji od ovih slojeva:
1. kora – pekmez – krema – 2. kora – pekmez- krema – 3. kora – pekmez – krema – 4. kora.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kolač odozgo opteretite i ostavite ga preko noći na sobnoj temperaturi (ne baš kraj peći ili radijatora: )))

Umjesto premezivanja kora kremom i okretanja te strane premazane kremom na pekmez, možete probati razmazivati kremu po pekmezu: to ovisi o tome kakav pekmez koristite, tj. koliko je čvrst.


Sutradan, kada su kore omekšale, kolač stavite u hladnjak, po želji, prelijte ga glazurom (kakvom želite).


Za glazuru, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.
Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi, a onda ju prelijte po kolaču.

10. 01. 2010.

Dvije pite prelijane kiselim mlijekom

Krajem prosinca sjetila sam se da negdje imam nekakav recept za nekavu pitu s kiselim mlijekom. Nisam se mogla sjetiti jeli to recept s nekog foruma, bloga, gastro-stranice… Pola sata prekapala sam po svim mogućim mapama u svojem kompjuteru da bih na kraju zaključila da će najjednostavnije biti da dogooglam do tog recepta (ako nije maknut s Interneta). I tako sam dogooglala do pite i zaključila da je to recept s Gaginog bloga.
Prilikom googlanja naišla sam na još jedan recept za pitu s kiselim mlijekom, taj recept je zapravo potpuno drugačiji od onog koji sam prvotno tražila, ali nema veze: isprobala sam oba: ) I obje pite mi se sviđaju: )
U oba recpta koristila sam rastopljenu, malo ohlađenu mast jer se, prema mojim iskustvima, tijesto premazano mašću ljepše lista, ali možete koristiti i rastopljeni maslac.


Pita s kiselim mlijekom by Milena Popević (recept s Gaginog bloga)

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
500 g glatkog brašna
1 prašak za pecivo
sol
topla voda
+
malo rastopljenog maslaca (ili masti)
+
400 ml kiselog mlijeka (mogu se kombinirtai i jogurt i kiselo vrhnje…)
2 češnja češnjaka


U posudu stavite brašno, prašak i malo soli pa dodavajte vodu da možete zamijesiti glatko tijesto koje se ne lijepi.
Tijesto podijelite na 4 loptice i svaku lopticu razvaljate na veličinu tanjura (20ak cm promjera).

Prvi razvaljani komad tijesta premažite rastopljenom, ohlađenom mašću (ili maslacem) pa poklopite drugim komadom tijesta. I njega odmah premažite mašću i poklopite trećom komadom tijesta pa i njega premažite mašću i poklopote četvrtim komadom tijesta (njega odozgo ne treba premazivati mašću).
Kad stavljate komade tijesta jedan na drugi, lagano pritišćite krajeve.
Složeno tijesto ostavite da odstoji (barem 20ak min.).

Nakon toga tijesto razvaljajte valjkom, koliko ide. A zatim rukama razvlačite tijesto da bude tanko (ne treba biti baš jako tanko i prozirno).

Razvučenu koru stavite u namašteni lim (od pećnice) i pritom ju «zgužvajte», ali ne na jednu hrpu, nego ju rasporedite po cijelom limu i formirajte svojevrsne nabore.
Image and video hosting by TinyPic

Pripremljenu koru stavite u zagrijanu pećnicu i pecite da dobije boju.

Kiselo mlijeko pomiješajte s nasjeckanim češnjakom (možete dodati i sol).

Kad je kora pečena prelijte ju kiselim mlijekom i poslužite.



Pita sa sirom, prelivena kiselim mlijekom by Valerija10

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
600 g glatkog brašna
sol
mlaka voda
+
200 g maslaca ili masti

Nadjev
400 g polumasnog sira
2 jaja
+
600 ml kiselog mlijeka
4-5 češnjeva češnjaka
sol

Od brašna, malo soli i mlake vode zamijesite mekano tijesto. Ostavite ga da odstoji 20 min.

Zatim tijesto podijelite na paran broj loptica.
Ja sam tijesto podijelila na 16 loptica.

Loptice malo razvaljajte valjkom i podijelite ih u dvije jednake grupe: za donju i gornju koru – u mojem slučaju: 8 za donju i 8 za gornju koru.

Tih 8 malo razvaljanih komada tijesta stavljajte jedan na drugi i pritom svaki premažite 1 žlicom rastopljene (ohlađene) masti (ili maslaca). Osmi komad tijesta ne treba premazivati odozgo.
Tako složene komade tijesta stanjite valjkom na veličinu velikog lima za pečenje. Zatim razvaljanu koru prabacite u pripremljeni lim za pečenje, podignite rubove tijesta.

Sir zdrobite i pomiješajte s jajima, po potrebi posolite i tu smjesu razmažie na pripremljenu koru.

Od preostalih 8 malo razvaljanih komada tijesta napravite gornju koru: stavljajte jedan komad tijesta na drugi i pritom svaki premažite 1 žlicom rastopljene (ohlađene) masti (ili maslaca). Osmi komad tijesta ne treba premazivati odozgo. Tako složene komade tijesta stanjite valjkom na veličinu velikog lima za pečenje. Razvaljanu koru stavite na nadjev.

Prstima pritisnite krajeve donje i gornje kore da se lijepe, malo ih «naberite», tj. dekorativno posložite.

Gornju koru premažite rastopljenom mašću (ili maslacem) i pitu prije pečenja narežite na 4 cm debele komade, a zatim ukoso da bi dobili rombove – ja to nisam radila, ja sam pitu narezala na pravokutnike (naravno, različitih veličina, jer nisam u stanju to narezati na jednake komade).
Image and video hosting by TinyPic

Pitu stavite u pećnicu zagrijanu na 250 stupnjeva, prilikom pečenja postupno smanjujte temperaturu.

Kada je pita gotovo pečena, isključite pećnicu i izvadite pitu. Odmah ju prelijte kiselim mlijekom kojem ste dodali nasjeckani češnjak i sol.

Pitu nakratko vratite u pećnicu da se kiselo mlijeko zagrije; za to vrijeme pita će malo upiti kiselo mlijeko i omekšati.

Ako ne želite, ne morate ju prelijati kiselim mlijekom.

08. 01. 2010.

Kolačići sa suhim marelicama

Ovo je posljednji recept za sitno-suhe kolače koji u bližoj budućnosti namjeravam unijeti na blog.

Dotični kolači pomalo podsjećaju na medenjake iako ne sadrže med. U originalnom receptu kombiniraju se smeđi i bijeli šećer, ali ja stavljam samo obični bijeli šećer.
Kolačići sadrže začine svojstvene medenjacima: možete dodavati svaki začin posebno, ali ja koristim kupovnu mješavinu začina za medenjake.
I da, u originalu, upotrebljavaju se mljeveni bademi, ali ja obično koristim orahe.

Pečeni keksići tvrdi su ko´ kamen i mogli bi poslužiti kao municija za napad na neprijateljsku utvrdu. Ali nakon, otprilike, 5 dana omekšaju.

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci (za 70ak komada)
100 g sušenih marelica
2 žlice ruma (može i liker, rakija od marelica)
125 g mljevenih badema (ili oraha)
naribana kora pola naranče
po pola čajne žlice mljevenih klinčića, cimeta, muškatnog oraščića i kardamoma (ili 1 puna čajna žlica mješavine začina za medenjake)
prstohvat mljevenog korijandera (ako koristite mješavinu začina za medenjake i korijander je unutra)
jezgra 1 mahune vanilije (možete staviti vanilin šećer)
250 g brašna
1 i pol paketić praška za pecivo
250 g šećera (ili 200 g smeđeg šećera i 50 g običnog)
125 g maslaca
1 jaje

Glazura
450 g čokolade za kuhanje
200 g margarina
1 žlica biljnog ulja


Marelice sitno nasjeckajte i prelijte ih rumom, ostavite da malo odstoje (1 sat).
Zatim ih pomiješajte s narančinom koricom, jezgrom vanilije, mljevenim orasima, začinima, brašnom i praškom za pecivo.

Sav šećer i maslac stavite u lonac pa ih rastopite na laganoj vatri (miješajte da se šećer rastopi) i onda rastopljenu smjesu dodajte suhim sastojcima, lagano promiješajte kuhačom. Zatim dodajte i jaje pa zamijesite tijesto. Smjesu ostavite na sobnoj temperaturi oko 2 sata.

Na pobrašnjenoj podlozi tijesto razvaljajte na debljinu 5 mm. Izrežite oblike i složite ih na lim obložen papirom za pečenje.
Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 8-10 min.

Pečene kekse ostavite da se ohlade.

Na pari otopite sve sastojke za glazuru i onda njome prelijte ohlađene keksiće.

06. 01. 2010.

Zebrine pruge

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
250 g maslaca/margarina
200 g šećera
1 vanilin šećer
prstohvat soli
¼ čajne žlice naribane narančine kore
1 jaje
400 g brašna
+
2 žlice kakaa
60 g sitno nasjeckane čokolade za kuhanje
+
1 bjelanjak

Glazura
120 g čokolade za kuhanje
50 g maslaca
1 čajna žlica ulja


Izmiksajte mekani maslac, obje vrste šećera, narančinu koru i sol da dobijete kremastu smjesu. Dodajte jaje i brašno pa zamijesite tijesto.

Tijesto podijelite na dva dijela i u jedna dio umijesite kakao i komadiće čokolade.
Dobro je da su komadići čokolade što sitniji jer kasnije je lakše razvaljati tijesto. Ako su komadi čokolade krupni, otežavaju valjanje tijesta, a tijesto treba biti tanko razvaljano.

Svaki komad tijesta zasebno omotajte folijom i stavite u hladnjak na 30ak min.

Na pobrašnjenoj podlozi tanko razvaljate oba tijesta u jednako velike pravokutnike (otprilike 30 cm x 40ak cm).

Svijetlo tijesto premažite umućenim bjelanjkom. Tamno tijesto narolajte na valjak i prebacite ga na svijetlo tijesto, lagano pritisnite.
Tako složeno tijesto prerežite jednom okomito da dobijete dva pravokutnika (otprilike 15 cm x 20ak cm).

Jedan od ta dva komada odozgo premažite bjelanjkom i poklopite drugom komadom tijesta: trebate dobiti jedan pravokutnik s četiri sloja tijesta: svijetlo, tamno, svijetlo i tamno.
Tako pripremljeno tijesto stavite u hladnjak na 30 min.
(Možete ga staviti na lim obložen papirom za pečenje i onda u hladnjak: tako sam ja radila).

Zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva.
Tijesto na limu, na papiru za pečenje, stavite u pećnicu i pecite 15ak min.
Ja sam kolač pekla tako da je tamno tijesto bilo gore, ali možete to peći i obrnuto.

U originalnom receptu nije precizirano kakva glazura mora biti, možete upotrijebiti i kupovnu. Ja sam glazuru radila odokativno: na pari sam otopila sve sastojke.

Vrući kolač odmah prelijte toplom glazurom.
Kolač ostavite da se hladi. Kad se glazura gotovo stvrdnula, kolač narežite na prutiće (nema veze što je kolač još topao). Bitno je da se glazura ne stvrdne potpuno jer će pucati prilikom rezanja (ali ne smije biti ni «mokra», tj. ne smije se «razvlačiti» jer se onda to neće dati rezati).

Narezani kolač ostavite da se ohladi, a onda ga spremite u metalnu kutiju.

U originalnom receptu piše da se kolač reže na prutiće dimenzija 8 cm x 1,5 cm, ja se nisam toga držala, ja sam to rezala odokativno. Tamo piše i da se dobije 65 komada – ali to ovisi o tome koliko velike prutiće režete; meni se čini da sam ih imala i više od 65.

Image and video hosting by TinyPic


*Recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 22. 10. 2009., br. 11.

 

04. 01. 2010.

Mašnice sa sirom by oklagija

Volim slana peciva sa sirom i zato su mi se ove Mašnice sa sirom by oklagija jako svidjele. Nisam imala kačkavalja pa sam upotrijebila obični tvrdi sir, a dodala sam i malo začinskog bilja: )


Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
100 g margarina
250 ml mlijeka
1 suhi kvasac
1 jaje
malo soli
500 g brašna

Nadjev
100 g mekanog margarina
150 gkačkavalja (ili naribanog tvrdog sira:)
(začinsko bilje)


Rastopite margarin i dodajte mu zagrijano mlijeko, ostavite smjesu da se malo ohladi.
Izmješajte brašno, sol, suhi kvasac, jaje i mlako mlijeko s margarinom. Zamijesiti tijesto i ostavite na toplom da se digne.

Sir naribajte. Margarin izmiksajte da bude kremast.

Tijesto podijelite na dva dijela.

Jedan komad tijesta razvaljajte u pravokutnik, premažite ga polovicom margarina, posipajte polovicom naribanog sira (ako sir nije slan, možete dodati i sol, a i papar:) i, po želji, nasjeckanim začinskom biljem.

Image and video hosting by TinyPic


Počevši s duže strane tijesta, preklopite trećinu tijesta prema sredini, pa preko tog preklopljenog dijela prebacite preostalu trećinu tijesta.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic


Zatim okrenite tijesto tako da preklopljeni kraj tijesta bude odozdo. Valjkom lagano prijeđite preko preklopljenog tijesta da se što bolje slijepi.

Image and video hosting by TinyPic


Tijesto narežite na jednake komade. Na sredini svakog komada nožem zarežite rupu do dna.
Donji dio tijesta povucite ispod reza i lagano ga provucite kroz izrezanu rupu.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic


Pripremljene mašnice ostavite nakratko na toplom da se dignu.

Na isti način napravite mašnice od drugog dijela tijesta.

Pripremljene mašnice stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite da porumene (ja sam ih prije pečenja premazala umućenim jajetom i posipala sezamom).

02. 01. 2010.

Pita od kokosa by Ivy3333

Ova Pita od kokosa mi se sviđa iako to baš i nije kolač po mojem ukusu (fali mu krema, nije isključeno da ću idući put gore dodati još neku kremu, ali ovaj put sam odoljela toj napasti: ))) i uživala sam u originalnom receptu (iako, uz drugačiju glazuru: )

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
- potrebna je čaša od jogurta
3 jaja
1 čaša šećera
1 čaša mlijeka
1/2 čaše ulja
2 čaše brašna
1 prašak za pecivo
2 pune žlice kakaa

Nadjev
500 ml mlijeka
10 žlica šećera
3 žlice griza
200 g kokosa kokosovog brašna

Glazura
120 g čokolade za kuhanje
70 g margarina/maslaca
2 žlice ulja
2 žlice vode
2 žlice šećera u prahu


Za tijesto, sve sastojke dobro izmiješajte.
Lim za pečenje namastite i pobrašnite pa ulijte pola smjese. Ja sam koristila lim dimenzija 24 cm x 34 cm.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 10ak min.
Za to vrijeme u loncu pomiješajte griz i šećer pa miješajući pjenjačom dodajte mlijeko, i onda uključite štednjak. Kad smjesa zakuha, prokuhajte ju koju minutu pa maknite s vatre. Dodajte kokos i promiješajte.
Na napola pečeno tijesto izlijte vruću smjesu od griza i ravnomjerno ju razmažite i odmah prelijte ostatkom smjese za tijesto.
Vratite u pećnicu i pecite oko pola sata (tj. da bude pečeno; provjerite čačkalicom).
Pečeni kolač ostavite da se ohladi, a onda ga prelijte glazurom.

Nisam koristila glazuru iz originalnog recepta, nego jednu drugu :)
Za glazuru, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.
Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi, a onda ju prelijte po ohlađenom kolaču.